Hrvatska je u posljednjim godinama suočena s rastućom potrebom za stranom radnom snagom, posebice u sektorima građevinarstva, ugostiteljstva i turizma. Kako bi prilagodila zakonodavni okvir novim okolnostima na tržištu rada, Hrvatski sabor je dana 21.02.2025. usvojio izmjene i dopune Zakona o strancima. Ove promjene stupaju na snagu osmog dana nakon objave u Narodnim Novinama.

Oglas: Personal Net Hrvatska — Povjerite nam zapošljavanje stranih radnika

1. Novosti u duljini dozvola za boravak i rad

• Dozvole za boravak i rad izdaju se sada do 3 godine ( izdavale su se do jedne godine), dozvole za boravak i rad za sezonski rad izdavat će se do devet mjeseci ( prije — do šest mjeseci) dok je za sektore poljoprivrede, šumarstva, ugostiteljstva i turizma moguće i dalje dobiti radnu dozvolu za sezonski rad do 90 dana. ( Moj komentar: Ostaje da se vidi u primjeni hoće li prvotni poslodavci, oni koji prvi dovode radnika u zemlju, davati duže ugovore o radu jer ih ništa konkretno ne prisiljava da moraju davati ugovore o radu na 2 ili 3 godine.)
• Plava karta EU ( za visokokvalificirane kadrove ) sada se može izdati i kandidatima koji nemaju formalnu obrazovnu kvalifikaciju, ali imaju dokazano radno iskustvo u IT sektoru, a plaća mora biti minimalno 1,5 puta bruto prosječne plaće u RH ( Ovime se išlo na ruku IT sektoru i to je jedini sektor gdje se dozvoljava da radno iskustvo može biti usporedivo visokoškolskoj kvalifikaciji. Radi se o potrebnom iskustvu od 3 godine koje je ostvareno u posljednjih 7 godina. Navedeno radno iskustvo vrednovati će posebno povjerenstvo koje tek treba biti imenovano. Trenutno je u Hrvatskoj zaposleno samo 1 % stranaca sa visokom stručnom spremom. I dalje ostaje problem privlačenja i zadržavanja te vrste kadrova jer se za njih bore sve zemlje Zapadne Europe s ćesto boljim plaćama i benefitima, pa nije realno očekivati značajni rast ove vrste zaposlenika u Hrvatskoj. )
• Razdoblje važenja Plave karte EU produženo je s 24 na 48 mjeseci.
• Jednostavna deficitarna zanimanja (pomoćni kuhar, pomoćni konobar, sobarica, čistačica itd. ) ne zahtijevaju dokazivanje radnog iskustva niti formalne kvalifikacije. Za sva druga zanimanja trebati će dokazivati kompetencije stranog radnika ( formalnom kvalifikacijom ili radnim iskustvom ) — ( Jasna je intencija zakonodavca ovdje da prisili poslodavce na temeljitije provođenje selekcijskih postupaka i veće provjere kandidata na činjenicu radnog iskustva i formalnih kvalifikacija kako ne bi brzo otpuštali radnike koji ne znaju raditi. Ipak, napravljena je iznimka za jednostavnija zanimanja jer u tim zanimanjima se niti od hrvatskih radnika ne traži radno iskustvo ili kvalifikacija ( niti imate školu za sobarice ili čistačice ), jer se smatra da je riječ o poslovima gdje se radnik može brzo osposobiti u praksi. Ostaje i dalje nejasno što i kako će se gledati na priučene radnike u deficitarnim zanimanja koji imaju radnog iskustva ali nemaju formalne škole i s tim u svezi prateća papirologija. Bojim se da će se ovakvim formuliranjem koje nije životno pojaviti puno previše nevjerodostojnih dokumenata o radnom iskustvu ili školovanju radnika iz udaljenih zemalja. Mišljenja sam da je to ipak rizik koji preuzimaju poslodavci kod selekcije i probnog rada radnika. Uzmimo samo za primjer sektor građevinarstva gdje radi veliki broj priučenih radnika. U većini slučajeva u ovim uvjetima kroničnog nedostatka radnika ni od hrvatskih državljana se ne traži radni iskustvo ili škola jer su poslodavci sretni s time da se uopće netko javio na oglas za posao. Krajnji rezultat bi mogao biti da dođe do usporenja procesa izdavanja radnih dozvola zbog te dodatne papirologije. )
• Plaća stranih radnika ne smije biti niža od plaće koju primaju hrvatski radnici na istom radnom mjestu te dodatno — radni uvjeti moraju biti usporedivi ( Hrvatski zavod za zapošljavanje će striktnije provjeravati ugovore o radu koje poslodavci sklapaju sa stranim radnicima te prilikom testa tržišta rada striktnije provjeravati da su ponuđeni ugovorni uvjeti usporedni s onim uvjetima koji su ponuđeni hrvatskim radnicima. Uočilo se u praksi da su ćesto poslodavci na testu tržišta rada postavljali takve uvjete ( iznos plaće, smjenski rad, strani jezici, dodatna znanja ) na način kako bi zaobišli zapošljavanje domaćeg radnika. I do sada se provjeravalo da li poslodavac plaća stranog radnika u skladu s kolektivnim ugovorima. Krajnji rezultat ovih odredbi je da bi se trebala povećati zaštita domaćih i stranih radnika. Ostaje onaj stari problem kada se domaći radnici žale kako je ukupni kompenzacijski paket domaćeg radnika manji nego kod stranog radnika u slučajevima kada domaći radnik živi u blizini svojeg mjesta rada pa njemu tvrtka ne plaća režijske troškove stanovanja i kompletne troškove cjelomjesečne prehrane)

2. Izmjena i dopuna obveze poslodavaca

Poslodavci koji žele zaposliti strane radnike sada moraju ispunjavati strože uvjete:

• Najmanje jedan zaposlenik mora biti hrvatski ili EU državljanin zaposlen na puno, neodređeno radno vrijeme kontinuirano u posljednjih godinu dana — prije se tražilo 6 mjeseci.( Iznimka je kod sezonskih obrta gdje poslodavac fizička osoba mora imati jednog zaposlenika u prošloj sezoni, a to ujedno može biti i vlasnik obrta ali se i na njega primjenjuju dopušteni omjeri domaćih i stranih radnika. Zakonodavac smatra da je to minimalna garancija da se radi o ozbiljnom poslodavcu sa stvarnim poslovanjem. Ovakovo rješenje isključuje novoosnovani gospodarski subjekti iz sustava zapošljavanja stranaca pa takvi subjekti tek protekom vremena i izgradnjom stvarne aktivnosti mogu postati sposobni zaposliti strance što svakako ima opravdanog poslovnog rezona ).
• Mora imati podmirene sve obveze po osnovi svih javnih davanja. ( Ne samo davanja za porez na dohodak i obvezne doprinose kao do sada. Ukoliko u trenutku provjere poslodavac bude imao određena dugovanja za javna davanja dati će mu se mogućnosti da tu smetnju otkloni te se neće automatski odbijati zahtjev za radnu dozvolu ).
• Minimalni promet subjekta u zadnjih 6 mjeseci mora iznositi 10.000 € mjesečno za pravne osobe ( d.o.o., j.d.o.o.) te 15.000 € za fizičke osobe ( obrti, OPG ) u promatranom razdoblju od 6 mjeseci. ( Iznimka je ovdje sezonski obrt koji mora dokazati prihod od 15.000 eura u prošloj sezoni. Ovo je novina u Zakonu o strancima i intencija je zakonodavca da se uvedu pragovi tvrtkama kako bi se radilo o tvrtkama koje imaju stvarno poslovanje koje doprinosi hrvatskom gospodarstvu i budu dodatna garancija da se radi o solventnim tvrtkama kako bi se zaštiti strani radnici od fiktivnih poslodavaca. Bilo je tokom javnog savjetovanja puno rasprava o primjerenosti pragova za koje se smatra da su previsoki i da se time značajno diskriminiraju mikro poduzetnici , mali obrtnici i mali OPG-ovi. Osobno smatram da se mogla primjeniti manje rigidna formulacija o prosječnom prihodu u zadnjih 6 mjeseci umjesto striktnog mjesečnog iznosa kako bi odredba bila više životna. )
• “Crna lista” poslodavaca — poslodavcima koji su prekršili Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada neće se izdavati dozvole za zapošljavanje stranaca ( MUP i HZZ će provjeravati da li je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljen rad. Poslodavac na taj popis dolazi nakon što inspekcija rada sačini zapisnik kojim je utvrđeno da je poslodavac napravio neki od ovih prekršaja: nije prijavio radnika na mirovinsko osiguranje, da radnik radi bez ugovora o radu, da je izbjegavao sklapanje ugovora o radu i ponudio pogrešnu osnovu za rad, te da je kod njega radio strani radnik s nezakonitim boravkom kao i ostalim širim razlozima iz Zakona o neprijavljenom radu. )
• Poslodavac koji želi zaposliti stranog radnika mora ispunjavati uvjet nekažnjavanosti, koji obuhvaća sljedeće kriterije: Kaznena djela — Poslodavac ne smije biti pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja: radnih odnosa i socijalnog osiguranja, opće sigurnosti
  Prekršaji — Od 1. siječnja 2026., poslodavac ne smije biti pravomoćno sankcioniran za najteže prekršaje iz: Zakona o radu (najteži prekršaji), Propisa o zaštiti na radu, Propisa o socijalnom osiguranju
• Poslodavac mora zadovoljiti omjer domaćih i stranih radnika ( za više vidi niže točku 5. ) te je ograničen ukupan broj dozvola koje može poslodavac dobiti.

3. Novi razlozi za odbijanje ili ukidanje dozvole

• Ako postoje dokazi i sumnje da strani radnik ne planira raditi u Hrvatskoj već fingira takvu volju ( MUP i SOA vrše provjere svakog radnika, kao i do sada, te se vrše dodatne provjere u postupku ishođenja viza. Ukidanje po ovom osnovu je moguće i nakon dolaska radnika u Hrvatsku. Ovakve pojavnosti je nekada doista teško utvrditi a proizlaze iz ukupnog ponašanja i radnji samog radnika. )
• Poslodavci koji su nezakonito zapošljavali strane radnike gube pravo zapošljavanja putem digitalnih platformi (Wolt, Bolt i sl.).
• Odgoda prekršajnih sankcija za poslodavce do 1. siječnja 2026. kao zapreka za izdavanje dozvola.

4. Lakše zapošljavanje u građevinarstvu i obnovi

• Omogućeno izdavanje dozvola bez testa tržišta rada i mišljenja HZZ-a za radnike koji dolaze raditi na obnovi zgrada oštećenih potresom i energetskoj obnovi. ( U toj branši je puno deficitarnih zanimanja, a nestašica radnika je ogromni problem pa je ova iznimka sasvim opravdana kako bi se odradili svi ti važni projekti u Hrvatskoj.)

5. Omjer domaćih i stranih radnika

• Omjer domaćih i stranih radnika kod jednog poslodavca za nedeficitarna zanimanja smanjen je sa 1:4 na 1:6 ( 16,66 % ), a za deficitarna zanimanja na 1:12 ( 8,33 % ). Do sada za deficitarna zanimanja nije bio propisan omjer radnika, pa su poslodavci mogli zatražiti neograničen broj dozvola. ( Omjer je sa 25 % smanjen na 16 % za nedeficitarna zanimanja, a uvedeno je novo ograničenje za deficitarna zanimanja od 8 %. Može se raspravljati o tome koji je primjeren omjer, ali osobno vjerujem da je on trenutno primjeren i da je zakonodavac htio dodatno zaštiti hrvatske zaposlenike u deficitarnim zanimanjima i isključiti tvrtke koje ne zapošljavaju niti jednog hrvatskog državljana. To omogućuje fleksibilnost na tržištu rada. Jednom kada dođe do značajnijih strukturnih promjena na tržištu rada — npr. povećanjem broja kandidata hrvatskih državljana na tržištu rada, mogu se omjeri postrožiti iako nije realno da će se to uskoro dogoditi. No, zakonodavac uvijek može reagirati na nove okolnosti. Može se kasnije propisati omjere i na razini pojedinih branši — iako bi to počelo onda malo podsjećati na stari sustav kvota ).
• Poslodavci koji prvi puta zapošljavaju stranog radnika i do sada imaju samo hrvatske državljane zaposlene mogu prvi puta podnijeti do 50 zahtjeva ako imaju do 50 zaposlenih, tvrtke koje imaju od 51 do 250 zaposlenih mogu podnijeti do 250 zahtjeva, a tvrtke koje imaju više od 250 zaposlenih nemaju ograničenja. Omjeri se i dalje primjenjuju. ( Ova odredba generira puno nejasnoća pa da pojasnim, ovdje se radi o ograničenju za poslodavce koji zapošljavaju isključivo hrvatske državljane, dakle, nemaju niti jednog stranog radnika. I ovo ograničenje se primjenjuje samo kada prvi put podnose zahtjev za radnu dozvolu stranca. Ako već imaju zaposlenog stranog radnika, onda se ovo ograničenje ne primjenjuje već se primjenjuje ograničenje iz omjera domaćih i stranih radnika.)
• Ove odredbe o omjerima su konkretne i ciljane mjere, pored već postojećeg TTR-a — testa tržišta rada, kako bi se dodatno zaštitila domaća radna snaga i spriječilo nekontrolirano zapošljavanje stranih radnika. ( I to je jedan od razloga i valjanih argumenata zašto nema potrebe vraćati sustav zapošljavanja stranaca na rigidni sustav kvota. Checks & balances su za sada primjereno postavljene, iako se o detaljima uvijek može raspravljati. )

Oglas: Personal Net Hrvatska — Povjerite nam zapošljavanje stranih radnika

6. Privremeni i stalni boravak za hrvatske iseljenike

• Hrvatski iseljenici i njihovi potomci dobivaju posebnu kategoriju privremenog boravka, uz pravo na rad i obrazovanje bez dodatnih dozvola. ( Ovo je odredba koja pogoduje našoj dijaspori i treba je pozdraviti ).

7. Ostale važne novine

• Pravilo za smještaj stranih radnika, odnosno ako poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja radnika, mora pružiti dokaz o primjerenom smještaju. Naknadu za smještaj poslodavac ne smije radniku odbijati od plaće, trošak najma mora biti srazmjeran njegovoj plaći, a za kontrolu uvjeta smještaja nadležan je Državni inspektorat. ( Intencija je zakonodavca da se poboljša smještaj stranih radnika koji je ćesto utvrđen kao vrlo loš. Želi se poboljšati stambene i sanitarne uvjete smještaja stranaca. Za sezonske radnike je i do sada postojala obveza određene kvadrature po smještenom radniku, ali provjere smještaja u praksi su bile slabe. Zakonodavac želi da se detaljno propišu tehničke uvjete takvog smještaja te je zadužio Državni inspektorat za provođenje kontrola. Ti uvjeti će biti detaljnije razrađeni u pravilniku kojega MUP tek mora donijeti pa je u ovom momentu nejasno što znači primjereni smještaj. Nejasno je za sada i koja će inspekcija provoditi kontrole — da li sanitarna inspekcija ili inspekcija rada ili neka druga. Izvjesno je da ukoliko kod poslodavca bude dva puta utvrđen neprimjeren smještaj takav poslodavac neće moći dobiti radnu dozvolu. Ostaje nejasno i u kojoj fazi će se utvrđivati da poslodavac raspolaže sa smještajom, najlogičnije bi bilo da to dokazuje u trenutku kada radniku prijavljuje prvo boravište po njegovom dolasku u zemlju, kao što je bio slučaj i do sada. Vjerodostojna dokumentacija kojom će dokazivati biti će i dalje ovjereni ugovor o najmu i izvodi iz katastra/gruntovnice. Ostaje da se vidi kako će to u praksi zaživiti. )
• Obveza poslodavaca prema kojoj daju novčano jamstvo državi ( zadužnicu ) u iznosu od jedne prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u Hrvatskoj za svakog radnika koji dolazi iz zemlje s viznim režimom ( ne primjenjuje se na radnike koji dolaze iz zemalja regije te kada se radi o dozvolama za sezonski rad ). Zadužnica se aktivira za slučaj da u roku od 3 mjeseca poslodavci odustanu od zapošljavanja radnika za kojeg su ishodili radnu dozvolu čime se penalizira neodgovorne poslodavce i potiče ih se da ozbiljno naprave selekciju i provjere radnika te se štiti sustav od poslodavaca koji nikada ni nisu imali namjeru stvarno zaposliti pridošle strance. Zadužnica se neće aktivirati ako su u tom roku radnici dobili redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja — npr. naprasni odlazak od poslodavca. Intencija je da se ova sredstva koriste za namirenje troškove povratka državljana trećih zemalja koji tako nezakonito borave u Hrvatskoj kako ovaj trošak ne bi padao na leđa poreznih obveznika. Točne detalje postupanja sa zadužnicama urediti će se pravilnikom kojeg MUP tek treba izraditi. )
• Obveza državljanina treće zemlje ili poslodavca je da obavijesti nadležno tijelo ( MUP ) o prekidu ugovora o radu u roku od pet radnih dana, u odnosu na dosadašnjih 15 dana, te za sve slučajeve kada prestaje osnova za radnu dozvolu . ( Bilo je tokom savjetovanja puno prijedloga da se ostavi duži rok, ali smatra se da je 5 dana objektivni rok sasvim dovoljan od nastupa činjeničnih okolnosti. Npr. kada se dogodi naprasni odlazak radnika bez najave, poslodavac mora provesti postupak otkazivanja ugovora o radu sukladno zakonu te od dana prestanka radnog odnosa ima rok od 5 dana prijaviti činjenicu raskida ugovora, a ne od dana odlaska radnika.)
• U slučaju nezaposlenosti strani radnik ima pravo na naknadu za nezaposlene ( pod uvjetima iz Zakona o tržištu rada, a ne Zakona o strancima ) i legalni boravak u Republici Hrvatskoj do 60 dana nakon prestanka rada kako bi pronašao novi posao, pod uvjetom da mu je radna dozvola još uvijek važeća. ( Ako u tome roku od 60 dana ne nađe novo zaposlenje dužan je napustiti RH. Od HZZ-a može tražiti savjetovanje i pomoć u traženju novoga posla. Iznimka su sezonski radnici koji nemaju pravo dopuštene nezaposlenosti od 60 dana pa po isteku sezonske dozvole moraju napustiti RH, osim ako za njih novi poslodavac ne podnese zahtjev za novu radnu dozvolu za cjelogodišnji rad, a takav zahtjev se onda može podnijeti prije isteka sezonskog rada.)
• Strani radnik ima pravo na dodatni rad kod drugog poslodavca ( do 16 sati tjedno ), pod određenim uvjetima. ( Kod prvog poslodavca mora biti zaposlen na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, poslodavac koji ga zapošljava za dodatni rad mora dobiti suglasnost od HZZ-a po pitanju zanimanja u kojem će radnik raditi te suglasnost HZZ da kao poslodavac ispunjava sve uvjete iz čl. 99 ( kao i svi drugi poslodavci ) te da je prvotni poslodavcu pismeno obaviješten o dodatnom radu. Prvotni poslodavac može uskratiti suglasnost radniku za dodatni rad. O dodatnom radu se sklapa novi ugovor koji se prilaže MUP-u na odobrenje.)

Ove izmjene omogućuju lakše zapošljavanje stranih radnika u ključnim sektorima, ali i postavljaju dodatne zahtjeve za poslodavce. Nije riješio sve nedoumice ali je ipak korak naprijed.

Tvrtke koje planiraju angažirati strane radnike trebale bi pravovremeno prilagoditi svoje poslovanje novim propisima kako bi izbjegle prepreke u postupku izdavanja dozvola, a posebno želim naglasiti da je poslodavcu u interesu provesti što bolji postupak selekcije stranih radnika.

Oglas: Personal Net Hrvatska — Povjerite nam zapošljavanje stranih radnika

Autor: © Dalibor Kunić, veljača 2025.